Home » Značajni gosti
Updated on Wednesday

Za one koji, za našu slobodu, i svoj život daše…

Babuka moj, pišem ti ovo pismo jer mi poslije bude lakše.

Znaj da je sve tako sumorno i tužno bez tebe, iako svijet nikad veseliji i šareniji nije bio.

Ali, babo moj, ja, zapravo, i ne znam šta znači imati babu.

Imati nekoga da me štiti, imati svjetionik na putu dobra.

Imati nekoga ko će mi, vraćajući se kući sa posla, slatkiš na poklon donijeti.

Ko će me po glavi pomilovati. Zagrliti onako jako, i kao ringišpil zavrtjeti, da svi budu ljubomorni.

Iako se pravim jak, trebaš mi, babo. Treba mi tvoj pogled da me smiri. Treba mi tvoja ruka, da u njoj moja muška očvrsne.

Gdje si sada, babo?!

Dugo si se zadržao?! A rekao si da ideš samo da mi kupiš slatkiš u Bosni.

Ima ovdje, moj babo, sada i drugih slatkiša, raznih – pa se vrati, jer mi ga i ovdje možeš kupiti.

Što li te nema do sada?!

Koliki li mi slatkiš sa sobom nosiš?!

Znaj, babo moj, nije problem što si otišao, problem je što se ne vraćaš?!

Ali, nemoj misliti da nam je loše. Ne fali mami i meni ništa. Ona se, onako ispijena životom, bori da nam ništa ne nedostaje.

Ali, bacio sam oko i na djevojku. Ženio bih se, ali čekam te.

Da se vratiš, da skupa, kako i dolikuje, proslavimo.

Mati kao mati, ona najgore pati.

Mati te čeka svaku noć poslije jacije.

U svakom koraku tvoj korak poznaje.

U svakom liku tvoj lik traži.

U svakom udaru kanata misli da ti nam dolaziš – meni i njoj uplakanoj.

Ne zaključavamo kuću da možeš, ako kasno dođeš, ući da nas ne budiš.

Jer, nikada nisi volio uznemiravati druge.

Čekamo te.

Nije me sramota reći, ali znaj, babuka moj, da ponekad zaplačem.

Bude mi teško oko srca.

Kao da sam kamen zavezao.

I onda se dobro isplačem.

Mati kaže da iste oči imamo.

Ali, ja znam da nemamo – jer moje su oči suzama za tobom ugašene.

Moje su oči, babuka moj, mnogo tužnije.

Babo moj, vascijeli rat, i dan danas te iščekujemo, da se onako gord i visok, kao stijena, na vratima pojaviš. Da cijeloj mahali uzdah na usne izmamiš.

I da ti se bacim u zagrljaj.

I da skupa samo jednom odemo na utakmicu i gledamo kako Ali Dei zabija u devedesetoj za pobjedu.

I da skupa navijamo.

I da se životu radujemo.

Ali, i dalje smo dobre volje. Mati često kaže:
„Ne brini se, Mehdi sine, bit će bolje! Jer tvoj je babo šehid – a šehidi nikada ne umiru!“

Babuka, požuri – da ti ja ne umrem dok ne dođeš, jer ja nisam šehid kao ti.

Plakati se sad ne smije, jer kao odrastao sam čovjek.

Ali mi niko ne može zabraniti da vrisnem iz sveg srca i da kažem:

„Babo, babuka moj voljeni, voli te tvoj sin!“

Kažu, da nisi jedini otišao u Bosnu po slatkiš. I druge su žene svoje muževe spakovale na taj put.

Ali ja sam ponosan na tebe. Jer, otišao si, babuka, tuđoj djeci dijeliti slatkiše, i pokazao si da su ti i druga djeca važna?! Jer mnoge babe ne gledaju ni svoju, a kamoli tuđu djecu.

Babuka moj, eh da je još takvih očeva...

Našao sam i onaj tvoj dnevnik – i krišom ga čitam. Kako si lijepo pisao. I mislio. Čuj, ni po čemu se muslimanski narodi ne bi trebali odvajati. I da su sinovi Ademovi dijelovi istoga tijela – kada se jedan razboli, ni drugi nemaju mira.

Kroz tvoje sam stihove islam srcem prihvatio.

Kako bih volio da me na namaz povedeš.

Da skupa skrušeni pred Gospodarom stojimo.

I za dobro drugih skupa da molimo.

Ali, i to će ubrzo doći – i donijet ćeš mi najveći slatkiš i najljepši osmijeh!

Jer ti si najbolji babo na svijetu.

Samo da znaš, babuka moj lijepi, ispisao si svojom rukom ugovor, iskren, od srca, ugovor o prijateljstvu između naroda Irana i Bosne i Hercegovine.

Ti si nas, babo, napustio, ali mi te i dalje čekamo!

Jer ti i dalje, babuka, živiš u srcima našim...

P.S. „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je, u čast šehida Resula, kao i svih šehida koji svoj život dadoše za našu domovinu, organizirao prekrasan program.

Da se ne zaboravi!

Da se ne ponovi!

Da znamo da su i oni živi, kao i mi!!!

Admir Džanko



Category: Značajni gosti | Views: 530 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)