Home » 2016 » maj » 20 » Samo nebo je granica...
11:18 PM
Samo nebo je granica...
Još jedan prekrasan dan i predivni, mili, posebni gosti, koji nam sa sobom donesoše i brojne sunčane trenutke – naši dragi prijatelji iz „Prve osnovne škole“ Konjic.

Pod svjetlima velika grada Sarajeva se, u pratnji svojih vrlih profesorica, uputiše u sve male tajne velegrada, te u domaćinskoj atmosferi, kakva se inače stvori kada se insani okupe, mnogo se lijepa u gradu na Miljacki vidje.

Vrijedna ekspedicija krenu od Tunela spasa – tog tračka nade i smiraja u teškim ratnim trenucima za sve Sarajlije i vascijelu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jer, osim hrane, oružja i ostalih potrepština sa Tunelom spasa je došla i nada – nada za opstanak i nada za bolje sutra.

A upravo ove prekrasne mladice, na čijim plećima leži naša bolja budućnost, upijaše svaku zlatnu riječ Haruna ef. Hodžića, koji im dočara na najljepši način sve golgote ratnog stradanja. I ispriča im brojne velike priče malih ljudi...

Teško, a posve zanimljivo, iskustvo.

Uvijek krcatim ulicama grada, provuče se ekspedicija do Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva.

Do Vječne vatre.

Do Ferhadije i dva insana vrijedna spomena – rahmetli Alije Isakovića i Nedžada Ibrišimovića.

Sve od Katedrale pa do Begove džamije.

Uzbudljiva, interesantna i nadahnuta priča o Sarajevu, u koju su utkani njegovi stanovnici – slučajni prolaznici, ostavila je na platnima istraživača tragove nebrojene.

Napunivši baterije, uputi se mali istraživački vod ka mezarju rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

A potom i Žuta tabija – onako za kraj.

Da se malo Sarajevo i sa visine ugleda.

Umorni, ali znatiželjni, put ove hrabre pustolove dovede i do „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, koji ih opčini svim svojim vrednotama skrivenim – baš kono biser skriven u školjki.

Druženje sa učenicima internata.

Lagana večera.

Vrijeme se, za tili čas, iskrade i dođe vrijeme polaska natrag kućama – u prekrasni Konjic.

Vrijedni domaćini se nadaju da je gostima bilo lijepo, da su se okoristili, malo zabavili, više upoznali, da bez predrasuda i sa mnogo korisna znanja, idu kućama noseći sa sobom, kono ruho, u sehari sjećanja, samo lijepe utiske.

A domaćinima je ostalo tek da im se zahvale jer su učenici i profesori iz Konjica, još jednom, pokazali svu raskoš svog znanja i prekrasna ponašanja.

Ostaje žal zbog rastanka, ali svi su svjesni one stare koja kaže da sve što je lijepo kratko traje.

No, sigurno će ova dva istinska prijatelja nastaviti svoje druženje, ispisavši još jednu prekrasnu priču u knjizi njihnih života...

Foto: Akif Suljić

Tekst: Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 446 | Added by: pbkljesevo | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
avatar