Home » Posjete i izleti
Još jedan prekrasan dan i predivni, mili, posebni gosti, koji nam sa sobom donesoše i brojne sunčane trenutke – naši dragi prijatelji iz „Prve osnovne škole“ Konjic.

Pod svjetlima velika grada Sarajeva se, u pratnji svojih vrlih profesorica, uputiše u sve male tajne velegrada, te u domaćinskoj atmosferi, kakva se inače stvori kada se insani okupe, mnogo se lijepa u gradu na Miljacki vidje.

Vrijedna ekspedicija krenu od Tunela spasa – tog tračka nade i smiraja u teškim ratnim trenucima za sve Sarajlije i vascijelu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jer, osim hrane, oružja i ostalih potrepština sa Tunelom spasa je došla i nada – nada za opstanak i nada za bolje sutra.

A upravo ove prekrasne mladice, na čijim plećima leži naša bolja budućnost, upijaše svaku zlatnu riječ Haruna ef. Hodžića, koji im dočara na najljepši način sve golgote ratnog stradanja. I ispriča im brojne velike priče malih ljudi...

Teško, a posve zanimljivo, iskustvo.

Uvijek krcatim ulicama grada, provuče se ekspedicija do Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva.

Do Vječne vatre.

Do Ferhadije i dva insana vrijedna spomena – rahmetli Alije Isakovića i Nedžada Ibrišimovića.

Sve od Katedrale pa do Begove džamije.

Uzbudljiva, interesantna i nadahnuta priča o Sarajevu, u koju su utkani njegovi stanovnici – slučajni prolaznici, ostavila je na platnima istraživača tragove nebrojene.

Napunivši baterije, uputi se mali istraživački vod ka mezarju rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

A potom i Žuta tabija – onako za kraj.

Da se malo Sarajevo i sa visine ugleda.

Umorni, ali znatiželjni, put ove hrabre pustolove dovede i do „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, koji ih opčini svim svojim vrednotama skrivenim – baš kono biser skriven u školjki.

Druženje sa učenicima internata.

Lagana večera.

Vrijeme se, za tili čas, iskrade i dođe vrijeme polaska natrag kućama – u prekrasni Konjic.

Vrijedni domaćini se nadaju da je gostima bilo lijepo, da su se okoristili, malo zabavili, više upoznali, da bez predrasuda i sa mnogo korisna znanja, idu kućama noseći sa sobom, kono ruho, u sehari sjećanja, samo lijepe utiske.

A domaćinima je ostalo tek da im se zahvale jer su učenici i profesori iz Konjica, još jednom, pokazali svu raskoš svog znanja i prekrasna ponašanja.

Ostaje žal zbog rastanka, ali svi su svjesni one stare koja kaže da sve što je lijepo kratko traje.

No, sigurno će ova dva istinska prijatelja nastaviti svoje druženje, ispisavši još jednu prekrasnu priču u knjizi njihnih života...

Foto: Akif Suljić

Tekst: Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 364 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

U prekrasnu sarajevsku kotlinu, sa sobom noseći brojne sunčane i predivne trenutke, doputovaše nam mili, i jako posebni, gosti iz Osnovne škole „Han Bila“, na čelu sa svojim marljivim profesorima: prof. Ibrahimom Jašarevićem, prof. Smajom Hadžićem i prof. Husejnom Kasumovićem.

I u domaćinskoj atmosferi, kakva se inače stvori kada se insani okupe, mnogo se lijepa u gradu na Miljacki vidje.

Vrijedna ekspedicija krenu od Tunela spasa – tog tračka nade i smiraja u teškim ratnim trenucima za sve Sarajlije i vascijelu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Jer, osim hrane, oružja i ostalih potrepština sa Tunelom spasa je došla i nada – nada za opstanak i nada za bolje sutra.

A upravo ove prekrasne mladice, na čijim plećima leži naša bolja budućnost, upijaše svaku zlatnu riječ Haruna ef. Hodžića, koji im dočara na najljepši i najbolji način sve golgote ratnog stradanja. I ispriča im brojne velike priče malih ljudi...

Teško, a posve zanimljivo, iskustvo.

Uvijek krcatim ulicama grada, provuče se ekspedicija do Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva.

Do Vječne vatre.

Do Ferhadije i dva insana vrijedna spomena – rahmetli Alije Isakovića i Nedžada Ibrišimovića.

Sve od Katedrale pa do Begove džamije.

Uzbudljiva, interesantna i nadahnuta priča o Sarajevu, u koju su utkani njegovi stanovnici – slučajni prolaznici, ostavila je na platnima istraživača tragove nebrojene.

Napunivši baterije, uputi se mali istraživački vod ka mezarju rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

A potom i Žuta tabija – onako za kraj.

Da se malo Sarajevo i sa visine ugleda.

U povratku malo i prijatno iznenađenje – malo fotografisanja sa uvaženim hafizom Sulejmanom ef. Bugarijem – kako je lijepo kada se prijatelji istinski ujedine.

Umorni, ali znatiželjni, put ove hrabre pustolove dovede i do „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, koji ih opčini svim svojim vrednotama skrivenim – baš kono biser skriven u školjki.

Druženje sa učenicima internata.

Lagana večera.

Pokoji namaz.

Vrijeme se, za tili čas, iskrade i dođe vrijeme polaska natrag kućama – u prekrasnu Han Bilu.

Vrijedni domaćini se nadaju da je gostima bilo lijepo, da su se okoristili, malo zabavili, više upoznali, da bez predrasuda i sa mnogo korisna znanja, idu kućama noseći sa sobom, kono ruho, u sehari sjećanja, samo lijepe utiske.

A domaćinima je ostalo tek da im se zahvale jer su učenici i profesori iz Han Bile, još jednom, pokazali svu raskoš svog znanja i prekrasna ponašanja.

Ostaje žal zbog rastanka, ali svi su svjesni one stare koja kaže da sve što je lijepo kratko traje.

No, sigurno će ova dva istinska prijatelja nastaviti svoje druženje, ispisavši još jednu prekrasnu priču u knjizi njihnih života...

Foto: Samir Malanović

Tekst: Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 357 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Još jedna prekrasna večer urešena predivnom aktivnošću.

Sarajevo – grade moj!

„Cinema City“ – mjesto uživanja!

I još jedan skroz novi doživljaj, i potpuni ugođaj, uz „Angry Birds“ i kokice, a ponekom, Boga mi, i suši.

Kad je čovjeku lijepo, onda mu je i zvuk tišine najljepša melodija života.

Kad čovjek predano radi, svaki se posao završi prekrasnim rezultatom.

Kad smo kono jedan, onda je sve u životu mnogo ljepše i ugodnije.

Biti član „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ – neprocjenjivo!

Jer, iako je oko nas mnogo Angry Birds, mi smo, ipak, istinski Happy Kids.

I, idemo dalje, dignute glave, čista srca, sa jasnim ciljem – da, iz dana u dan, izrastamo i bivamo dobri, bolji – NAJBOLJI!!!

Foto: Samir Malanović

Tekst: Admir Džanko




Category: Posjete i izleti | Views: 359 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Život, uistinu, ispisuje najljepše priče.

A glavni junaci ovogodišnje predivne priče „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ su naši dragi maturanti, koji polahko, ali sigurno, isplovljavaju na pučinu života – iz sigurne srednjoškolske luke.

Onako mladi.

Snažni.

Pametni.

Obrazovani.

Odgojeni.

Spremni za akciju.

I bolje sutra.

Spremni na promjene.

I život kakav žele.

Jer oni su kreatori, oni su virtuozi, oni su oni koji znaju kako je lijepo biti učenik najbolje škole na svijetu.

A, bilo je, zaista, prelijepo.

I predivno.

I fenomenalno.

I svaki tren na svoj način drugačiji i prekrasan bijaše.

I mnogo blistavih trenutaka, i pokoji suzan, kao ruho bijaše spremljen.

I bijaše nebrojeno mnogo iskrenih osmijeha, istinskih prijatelja, ali i sitnih nesuglasica, dignutih noseva – jer sve je to, zapravo, život.

I bijaše, uistinu, neponovljivo.

Bijaše to samo njihov život – život koji maturanti proživješe punim plućima, čvrsto se držeći za jarbol „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“.

Jer, kada si sa porodicom, sa onima do kojih ti je stalo, ništa ti nije teško.

I, stoga, kono spomen na sve lijepo što bijaše, što i dalje traje, maturanti organiziraše, samo za sebe, posljednji srednjoškolski izlet – na izletišta Konđilo.

Da se još koji tren nagledaju jedni drugih, da još koji tren riječ više prelome, da zauvijek u srca se jedni drugima urežu.

Jer, ovakve djece, ovakvih insana, ovakvih ljudina, teško da još gdjegod ima.

I na tome im jedno veliko hvala!

Hvala za sve!

I neka se zna - samo je jedan „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ sa svojim milim maturantima, koji iskoristiše još koji tren sreće, prije nego lađa života dalje kreće...

Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 406 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

U okrilju „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ svaki se dan nešto novo, zanimljivo i drugačije za učenike internata organizuje.

Jer želja je da se ova omladina razvije u zrele, zdrave i samoaktuelizirane ličnosti čijim će se znanjima i sposobnostima okoristiti vascijeli svijet.

Ovaj put, na opće iznenađenje, na opće oduševljenje, vrijedna ekspedicija zakorači u KSC Vogošća – u mjesto što kuglanom se zove.

Ali, prije kuglane, nađoše se u društvu prijatnih i veselih rukometaša „Vogošće Hills“, koji pokazaše da su prave sportske i ljudske veličine, te se sa njima i fotografisaše!

I nadasve ljubazni i profesionalni domaćini im, na zanimljiv i razumljiv način, otkriše čari upale svih mišića – otkriše čari kuglanja.

I, malo po malo, bacala se kugla za kuglom.

I, malo po malo, pogodio se i pokoji čunj.

I, malo po malo, razvi se pravi natjecateljski duh.

Ko će bolje, ko će više!

Raspiri se vatra uspjeha i žar istinska prijateljstva.

Dva sahata za tili čas se spremiše u sehare sjećanja, a ova aktivnost će zadugo učenicima ostati u sjećanju – nekima po dobrim rezultatima, a svima, sasvim sigurno, po upali mišića.

Jer, kuglanje je sport koji, uistinu, razvija svaku grupu mišića, a posebno stomačnu.

To uvidješe i naši bacači, jer se, nakon dva sahata bacanja kugli niz plavu rijeku kuglane, i sami 'baciše' u potragu za nečim što hrana se zove!

Izmoreni, zadovoljni, od uha do uha nasmijani, napustiše prekrasnu dvoranu za kuglanje, zahvališe se gostoprimljivim domaćinima, i ostaviše za sobom da kugla se njihne sreće i dalje okreće!

Admir Džanko





Category: Posjete i izleti | Views: 368 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Zanimljivim internatskim aktivnostima učenika „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ naprosto nikada kraja. Nakon naporna radna dana trude se da, u saradnji sa odgajateljima, iskoriste svaki trenutak na lijepe, zanimljive i nadasve korisne stvari.

U saradnji sa gospodinom Nijazom Šahinovićem, predsjednikom Streljačkog kluba „Visoko“, inače vrlim prijateljem ove predivne odgojno-obrazovne institucije, organizirali su, kao relaksirajuću, a vrlo zabavnu, aktivnost kratke osnove streljaštva sa akcentom na praksu.

I, nakon nekoliko kratkih, a važnih, informacija i objašnjenja, učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ su uzeli oružje u ruke. Malo strahotno, više izazovno, ali najviše radosno – i prvi pucnji zasjekli su streljanom.

Štekću umorne puške kao '92, a učenici ne skidaju osmijeh sa usana! Jer, žive život punim plućima! A priliku da se okušaju u ovom obračunu sa papirnatom metom učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ pružili su i svojim gostima iz Kaknja, koji su došli u pratnji uvažene profesorice Mubine Kobilice.

Ispucalo se, ismijalo, nešto se i pogodilo – više umorilo i ogladnilo! Stoga, natrag u bazu – na ukusnu večeru i koji sahat prekrasnog druženja!!!

Započe i famozna nadoknada kalorija – i još jedna prekrasna večer u ritmu narodne pjesme:

„Snijeg pade na behar, na voće – neka puca kol'ko ko god hoće!“

Foto: Akif Suljić

Tekst: Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 288 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

(od blještavih svjetala velikoga Sajma, do čarobnog ozračja Narodnog pozorišta)

Sajam knjiga i učila u Sarajevu, u srcu Skenderije, obojen bojama brojnih izdavača, izlagača i promotora, je zvanično počeo.

Tako se još jedna zanimljiva sajamska priča zakotrljala.

Brojni izdavači, izlagači i promotori pronašli su svoje mjesto u dvorani KSC “Skenderija”, te su pokazali da, i u ovim teškim vremenima, ima mjesta za knjigu i kulturu.

Svoje mjesto, među stotinu renomiranih, pronašli su i “Perzijsko-bosanski koledž sa internatom”, Osnovna škola “Đulistan” i Predškolska ustanova “Behar”, kao jedine odgojno-obrazovne institucije od predškolskog do srednjoškolskog obrazovanja, koje su, svojim izdanjima i predivnim promotivnim materijalima, istinsko osvježenje.

Prekrasni štand ne čine lijepim tek ljudi koji ga opslužuju, već predivni ručni radovi učenika, koji skupa sa odgajateljima istkaše nevjerovatnu kolekciju rukotvorina.

Učenici internata “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom” su, iskoristiviši kvalitetno slobodno vrijeme, zavirili i u tajanstveni kutak Sajma, svratili do štanda te skupa prošetali ostatkom hale.

Od blještavih svjetala velikoga Sajma, uputiše se do čarobnog Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje ih dočeka predstava “Buba u uhu”, nakon koje obaviše namaz i vratiše se u okrilje “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom”.

Još jedna lijepa večer – večer hoda stazama kulture… od blještavih svjetala velikog Sajma, do čarobnog ozračja Narodnog pozorišta…

Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 365 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Jedna od najboljih i najbrižnijiih odgojno-obrazovnih institucija je „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“, u kojem se za učenike, u vrsnoj režiji njihnih odgajatelja, iz dana u dan, na nepreglednom platnu života, oslikavaju najljepši trenuci njihnih djetinjstva.

Jer, ovaj kratki život je satkan od sitnica, a upravo se te sitnice u „Perzijsko-bosanskom koleždu sa internatom“ učenicima nude.

Još jedno opuštajuće poslijepodne, još stotine prekrasnih trenutaka provedenih na svježem zraku, u predivnom ambijentu Konjičkog kluba „Visoko“, ureza se u godove njihnih sjećanja.

I dok se djevojke laganom šetnjom uputiše u kraljevski grad Visoko, momci su istinski uživali u svakom koraku, u svakoj travki, u svakom listu proljetnom – u mirnom i predivnom ambijentu Konjičkog kluba „Visoko“.

Divni domaćini, istinski konjički virtuozi – na čelu sa prekrasnom Ilmom Kapić, momcima iz „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ pokazaše dio čari jahačkog života, te dio te velike i neobjašnjive ljubavi prema ovim plemenitim životinjama.

Jer, jahati ne znači tek sjesti na konja! Jahati znači komunicirati sa konjem, znači uspostaviti vezu sa jednom od najplemenitijih životinja, znači ne razmišljati ni o čemu lošem, znači potpuno se predati i uživati u svakom ponuđenom trenutku.

I, nakon kratkih osnova jahanja, detaljna timarenja, opipavanja, 'ubijanja' straha pred nepoznatim, momci se uputiše ka jahalištu – raširene zjenice i srca što strahom tuku – sve se u trenu u osjećaj miline pretvorilo.

I, krug po krug, jahanje po jahanje, katkad i pocijepane pantalone – svi su momci željeli ponovno da osjete taj nezaboravni užitak – da ponovno budu hrabriji od samih sebe.

Bijaše zabavno, bijaše jako lijepo, bijaše (ne)ponovljivo, bijaše nezaboravno – uz prekrasne domaćine, za koje su svake riječi hvale premale, uz predivnu Dugu, što izdrža sve napore današnje – jer, zaista, je jahanje i terapija, i uživanje.

Onako zajapureni, jedrih lica, veselih srca, momci dočekaše djevojke iz šetnje i, posve sretni i smireni, lagano krenuše iz Konjičkog kluba „Visoko“, oaze spokoja, natrag u gnijezdo istinske sreće – u „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ – željno iščekujući novu avanturu, novu kockicu u slagalicama njihnih života...

Admir Džanko
Category: Posjete i izleti | Views: 336 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Nakon naporne odgojno-obrazovne avanture, nakon minuta boranja sive moždane mase, dođe vrijeme da ličnost svoju uresimo i malo drugačijim, a posve lijepim, iskustvima.

Momci kao momci – sportske misli po glavi im se roje, a djevojke tek šetnju i prirodu vole.

I šta sad?!

Odgovor je vrlo jednostavan – momci rukometnu utakmicu pogledaše. Malo se izvrištaše, malo valovi, malo aplauzi, pokoja sugestija kako da se igra. I, ako ništa, moralna podrška zdravom načinu života, podrška lavovima iz obje ekipe – momcima koji, uprkos svemu, pravim putom hode.

U susretu od izrazitog rezultatskog značaja za nas je tek jedan pobjednik – jedna je „Bosna“ i budimo „Bosna“.

Dok su se momci u grotlu Hordaša emocionalno praznili, djevojke su iskoristile prekrasan dan, te se uputiše Velikom alejom ka Vrelu Bosne.

Ljepota prirode, prirodna ljepota naših milih djevojaka, svjež zrak i predivna atmosfera. Vrelo Bosne je izvor kultne rijeke, gdje se turisti, poput golubova, sjate.

I patkice, i labudovi, i fijakeri – još jedna prekrasna i bajkovita priča, koja završi tako što naše mile princeze fijakerima dođoše natrag.

Sve u svemu – predivan dan, život prepun avantura, i neizmjerna radost – iz grotla Hordaša do smiraja Vrela Bosne – jer učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, uistinu, zaslužuju najbolje...

Admir Džanko






Category: Posjete i izleti | Views: 290 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

„Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je, uistinu, posebna i predivna odgojno-obrazovna institucija, koja svojim učenicima, iz dana u dan, platna života resi još pokojom bojom – posve veselom, neobičnom i korisnom.

Jer, život je satkan od sitnica, a upravo se te sitnice u „Perzijsko-bosanskom koleždu sa internatom“ učenicima nude.

Još jedno opuštajuće poslijepodne, još stotine prekrasnih trenutaka provedenih na svježem zraku, u predivnom ambijentu Konjičkog kluba „Visoko“, ureza se u godove njihnih sjećanja.

I dok su momci laganom šetnjom ophodili faraonski grad Visoko, djevojke su istinski uživale u svakom koraku, u svakoj travki, u svakom listu proljetnom.

Divni domaćini, istinski konjički virtuozi – Belma Trako i Ilma Kapić, uz svesrdnu podršku Merjem Trako, djevojkama iz „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ pokazaše dio čari jahačkog života.

Jer, jahati znači komunicirati sa konjem, znači uspostaviti vezu sa jednom od najplemenitijih životinja, znači ne razmišljati ni o čemu lošem, znači potpuno se predati i uživati u svakom ponuđenom trenutku.

I, nakon kratkih osnova jahanja, timarenja, opipavanja, 'ubijanja' straha pred nepoznatim, djevojke se uputiše ka jahalištu – raširene zjenice i srca što strahom tuku – sve se u trenu u osjećaj miline pretvorilo.

I, krug po krug, jahanje po jahanje – sve su djevojke željele ponovno da osjete taj nezaboravni užitak – da ponovno budu hrabrije od samih sebe.

Bijaše zabavno, bijaše jako lijepo, bijaše (ne)ponovljivo, bijaše nezaboravno – uz prekrasne domaćine, za koje su svake riječi hvale premale, uz predivnu Dugu, što izdrža sve napore današnje – jer, zaista se u galopu sva briga strese.

Onako zajapurene, jedrih lica, veselih srca, djevojke dočekaše momke iz šetnje i, posve sretne i smirene, lagano krenuše natrag u gnijezdo istinske sreće – u „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ – željno iščekujući novu avanturu, novu kockicu u slagalicama njihnih života...

Admir Džanko





Category: Posjete i izleti | Views: 333 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

« 1 2 3