Home » Arhiva novosti

Čarobni grade, opet smo tu!!!

Opet Jedan MOST!
MUŠKARAC ne samo jedan, opet!
I ne samo jedna žena, opet!

Dragi prijatelji,

Učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, u moru iznenađenja, zajahali su još jedan talas radosti i sreće.

Naime, marljivi članovi Odsjeka za odgoj, na čelu sa profesorom Nijazom Trakom, iznenadili su, još jednom, nas učenike koji borave u internatu – posjetom jednom od najljepših gradova Hercegovine – gradu Konjicu.

U vrijednoj istraživačkoj ekspediciji, koja se zbog hladnoće imali smo zanimljivog gosta – Vrgorčanka Tina Ujevića, koji nam je recitirao poznatu „Svakidašnju sretnikovku“!

Nakon kratkog govora o gradu na Neretvi – svi se razmilismo, lagano poput talasa. 

I, uživanju, i ovaj put, nikad kraja.

Vraćajući se sa ovog zanimljivog, i za nas učenike posve nenadanog i iznenadnog, putovanja otkrili smo tajnu, koju ćemo podijeliti sa vama - sve vrijeme smo se 'šlepali' uz poznatog pjesnika da bismo na koncu shvatili da to bijaše naš virtuozni odgajatelj Nijaz Trako, ali da se zna ne bijaše nam žao.

Svejedno, nama je bilo predivno, te i vas pozivamo da dođete u najbolju odgojno-obrazovnu ustanovu na svijetu – „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“.

Jer, danas završi naš put u Konjic, a već sutra – KO ZNA GDJE!!!


Foto: Akif Suljić (LINK DO GALERIJE)
Tekst: Admir Džanko

Category: Posjete i izleti | Views: 333 | Added by: osdulistan | Date:  | Comments (0)

Godine lagano, potpuno nečujno, lete.

I sve je dalje tren otkako sa nama nije otac naše domovine, stub naše kuće, ključ naše nezavisnosti, naš predsjednik, naš miljenik – rahmetli Alija Izetbegović.

Trinaest godina je otkako nosimo teško breme ostavljenog nam amaneta – da našu domovinu pučinom nepredvidiva dunjaluka jedrimo, da našu čeljad u svijetlu budućnost izvedemo.

A sjećanje na našeg Predsjednika ne jenjava.

Bajrak ljubavi, i ove godine, nosiše učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, Osnovne škole „Đulistan“ i Predškolske ustanove „Behar“, jer je narod ovaj Predsjednik u srcu svome uvijek imao, jer su njemu sreća i dobro drugoga bili važniji od sopstvene sreće i dobra.

Ostaje, Predsjedniče, svaka tvoja misao da nas, kono putokaz, vodi tminama dunjaluka, da nam svijetli pute.

Predsjedniče, neka ti je vječni rahmet...

 

Category: Posjete i izleti | Views: 364 | Added by: osdulistan | Date:  | Comments (0)

Zakotrljala se odgojno-obrazovna kugla niz padinu života.

I još jedan projekat, i još jedna prekrasna odgojno-obrazovna priča istkana milim šarama avanturizma i kampovanja
ispisa se milim rukicama učenika “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom”.

A upravo ovo kampovanje, još jednom, je pokazalo pravu sliku učenika “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom” – te vrijedne pčelice, marljivi insani, od svega naprave predivno druženje i ambijent u kojem svi mogu uživati i u kojem se svi mogu okoristiti.

Od Stražice do Ločike, od sabaha do jacije, od počasne straže u sitne sate, od doručka do večere, od smijeha i šale, do predavanja kratkih za velike i male.

Prokoško jezero.

Jer u našoj je domovini, ipak, najljepše.

I koristiše sve trenutke da se zbliže i postanu kao jedan – jer tek kada su svi skupa, tada se prava slika o njima oslikava.

Uživaše, radiše, napredovaše – i hvala, mili naši, učenici sadašnji i prošli, što svojim prisustvom uresiste i ova predivna tri dana.

Do novih avantura i novog kampovanja, za još jednu veliku pobjedu – još jedno veliko HVALA.

Jer, za učenike “Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom” samo je nebo granica.

Category: Posjete i izleti | Views: 392 | Added by: osdulistan | Date:  | Comments (0)

Budi i ti učenik „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“

Dokumentacija potrebna za upis u prvi razred „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, u šk. 2016/17. godini:

- Zahtjev za upis (popunjava se u prostorijama Koledža)

- Svjedodžba o završenom IX razredu

- Uvjerenje o uspjehu u VI, VII i VIII razredu osnovne škole

- Uvjerenje o rezultatima postignutim na eksternoj maturi

- Izvod iz matične knjige rođenih (original ili ovjerena kopija)

- Druga dokumenta relevantna za utvrđivanje broja bodova prema kriterijima iz Konkursa.

Dokumentacija se predaje od 27.06. do 15.07.2016. godine od 09:00 do 13:00 sati, u kancelariji direktora Koledža (na prvom spratu).
Rezultati (preliminarna rang-lista upisanih učenika) bit će objavljeni na oglasnoj ploči i na web-stranici Koledža u petak (15.07.2016. godine), u 12:00 sati.

Category: Obavijesti | Views: 849 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Category: Obavijesti | Views: 762 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Jedna od najboljih i najbrižnijiih odgojno-obrazovnih institucija je „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“, u kojem se za učenike, u vrsnoj režiji njihnih odgajatelja, iz dana u dan, na nepreglednom platnu života, oslikavaju najljepši trenuci njihnih djetinjstva.

Jer, ovaj kratki život je satkan od sitnica, a upravo se te sitnice u „Perzijsko-bosanskom koleždu sa internatom“ učenicima nude.

Još jedno opuštajuće poslijepodne, još stotine prekrasnih trenutaka provedenih na svježem zraku, nakon psihičkog pritiska eksterne mature, u iftarskom okrilju Žute tabije, ureza se u godove njihnih sjećanja.

I dok se iščekivao pucanj nadaleko poznata topa, djevojke i dječaci su uživali u predivnoj gradskojo panorami. Istinski su uživali u svakom koraku, u svakoj travki, u svakom listu proljetnom – u mirnom i predivnom ambijentu Žute tabije, tamo visoko ponad šeher Sarajeva.

Nije ovo bio običan iftar – jer obične stvari u životu ne postoje. Ovo je, kao i sve ostalo, bilo jedinstveno i neponovljivo.

Jer, iftariti ne znači tek jesti! Iftariti znači komunicirati sa prijateljima, znači uspostaviti vezu sa najplemenitijima, znači ne razmišljati ni o čemu lošem, znači potpuno se predati i uživati u svakom ponuđenom trenutku.

I, tren po tren, približi se vrijeme iftara. Na stotine ezana prolomi se šeherom dok su naši biseri uistinu uživali – svi su željeli ponovno da osjete taj nezaboravni užitak.

Bijaše zabavno, bijaše jako lijepo, bijaše (ne)ponovljivo, bijaše nezaboravno – uz prekrasne odgajatelje, za koje su svake riječi hvale premale – jer iftariti ne znači tek jesti!

Onako zajapureni, jedrih lica, veselih srca, momci i djevojke uputiše se ka Begovoj džamiji, te se, posve sretni i smireni, lagano vratiše natrag u gnijezdo istinske sreće – u „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ – željno iščekujući novu avanturu, novu kockicu u slagalicama njihnih života...

http://pbk.edu.ba/

Admir Džanko





Category: Posjete i izleti | Views: 582 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Dragi prijatelju,

pišem ti, ne zato što me neko tjera, jer želim da ti kažem sve ono što mi je na srcu.

Što mi se kono strijela zabolo u srce i ne mogu, a i ne želim, da ga izvadim.

Pišem ti o tek nekoliko sitnica koje su dobrano uredile pravac moga života.

Kako i sam znaš, „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je za nas, koji želimo da budemo dio te velike i sretne porodice, organizirao instruktivnu nastavu.

Ma živa ljepota.

Malo smo bili prepadnuti.

Malo skeptični.

Ali, ubrzo smo shvatili da je to ono što želimo.

Prst mi se ukočio od silna vježbanja zadataka, ponavljanja i spremanja... Ali, nemoj misliti da se žalim – jer drago mi je da je tako, jer smo prvenstveno došli da se pripremimo.

Jer su profesori dali sve od sebe da budemo bolji. Pregazili smo kataloge kao zebru na pješačkom.

No, nakon sati mukotrpnog rada, slijedili su trenuci predivna druženja.

Druženja kakva nigdje do sada nisam našao.

Tako lijepo, pitomo, iskreno...

Malo je riječi kojima se može opisati sve to.

I novi drugari – pravi prijatelji.

I profesori – istinske ljudske i profesionalne veličine.

I zajednički iftari.

A sada je sve iza nas – instruktivna nastava je završena.

Mi smo na eksternoj maturi.

Potpuno spremni.

I zadovoljni.

I jedva čekamo septembar.

Da i zvanično budemo dio najljepše odgojno-obrazovne priče – dio „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“.

Jer, sada znamo šta želimo.

Sada znamo šta je dobro za nas.

I to svim srcem sada i želimo.

Stoga, dragi prijatelju, dobro došao i ti u ovo predivno mjesto za odmor među divnima...

Admir Džanko



Category: Dešavanja u školi | Views: 441 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

„Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je privatna odgojno-obrazovna ustanova osnovana 1999. godine, upisana u Registar srednjih škola pod rednim br. 38., na strani 38., koje vodi Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj UF/I 174/99 od 7.10.1999. godine („Službene novine“ Kantona Sarajevo br. 15/01 od 19.6.2001.).

„Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je škola internatskog tipa koja djeluje u skladu sa Nastavnim planom i programom za opće gimnazije Kantona Sarajevo, i u kojoj se odgojno-obrazovni proces odvija tokom cijele sedmice, što na koncu rezultira formiranjem potpuno samostalne, aktivne, kreativne i samoaktuelizirane ličnosti, urešene prihvatljivim moralnim i socijalnim normama ponašanja.

„Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ postiže kvalitetne rezultate zahvaljujući kontinuiranom i kvalitetnom radu stručnog nastavnog kadra, tokom cijele godine, u dobro opremljenim kabinetima, sa učenicima u središtu pažnje, koji su, na koncu, kvalitetni svršenici opće gimnazije, te spremni za sve akademske izazove.

„Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ će, u šk. 2016/17. godini, vršiti prijem učenika kroz dva konkursna roka:

1. Prvi konkursni rok za upis učenika u prvi razred „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ (od 24.06. do 01.07.2016. godine), čiji će rezultati biti objavljeni od 02.07. do 04.07.2016. godine

2. Drugi konkursni rok za upis učenika u prvi razred „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“ (od 11.07. do 13.07.2016. godine), čiji će rezultati biti 14.07.2016. godine

Skupa do uspjeha – sa „Perzijsko-bosanskim koledžom sa internatom“!


Category: Obavijesti | Views: 471 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Od trnja do zvijezda, znanjem do „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom"...

U ovim vrelim ramazanskim danima, nakon devet godina iscrpna rada, pred maturantima osnovnih škola je velika raskrsnica – i važno životno pitanje!

Kako dalje?!

Kuda dalje?!

Za rajom?!

Ili za uspjehom?!

Teška su pitanja, a odgovore na njih znaju
tek oni koji razmišljaju.

Kako bi se što bolje pripremili za eksternu maturu, i tu posljednju stepenicu, na njihovom putu ka blagodatima „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, za učenike je organizirana instruktivna nastava.

Petak!

I zabavno!

Subota!

I kvalitetno!

Nedjelja!

I korisno!

Lagani trening za mozak i psihu pred jedan od najvažnijih životnih susreta.

Sve je spremno!

Nema sumnje – do zvijezda je put trnjem posut, a tek kvalitetnim znanjem i lijepim ponašanjem do „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“...

Admir Džanko

Category: Dešavanja u školi | Views: 416 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

Updated on Wednesday

Za one koji, za našu slobodu, i svoj život daše…

Babuka moj, pišem ti ovo pismo jer mi poslije bude lakše.

Znaj da je sve tako sumorno i tužno bez tebe, iako svijet nikad veseliji i šareniji nije bio.

Ali, babo moj, ja, zapravo, i ne znam šta znači imati babu.

Imati nekoga da me štiti, imati svjetionik na putu dobra.

Imati nekoga ko će mi, vraćajući se kući sa posla, slatkiš na poklon donijeti.

Ko će me po glavi pomilovati. Zagrliti onako jako, i kao ringišpil zavrtjeti, da svi budu ljubomorni.

Iako se pravim jak, trebaš mi, babo. Treba mi tvoj pogled da me smiri. Treba mi tvoja ruka, da u njoj moja muška očvrsne.

Gdje si sada, babo?!

Dugo si se zadržao?! A rekao si da ideš samo da mi kupiš slatkiš u Bosni.

Ima ovdje, moj babo, sada i drugih slatkiša, raznih – pa se vrati, jer mi ga i ovdje možeš kupiti.

Što li te nema do sada?!

Koliki li mi slatkiš sa sobom nosiš?!

Znaj, babo moj, nije problem što si otišao, problem je što se ne vraćaš?!

Ali, nemoj misliti da nam je loše. Ne fali mami i meni ništa. Ona se, onako ispijena životom, bori da nam ništa ne nedostaje.

Ali, bacio sam oko i na djevojku. Ženio bih se, ali čekam te.

Da se vratiš, da skupa, kako i dolikuje, proslavimo.

Mati kao mati, ona najgore pati.

Mati te čeka svaku noć poslije jacije.

U svakom koraku tvoj korak poznaje.

U svakom liku tvoj lik traži.

U svakom udaru kanata misli da ti nam dolaziš – meni i njoj uplakanoj.

Ne zaključavamo kuću da možeš, ako kasno dođeš, ući da nas ne budiš.

Jer, nikada nisi volio uznemiravati druge.

Čekamo te.

Nije me sramota reći, ali znaj, babuka moj, da ponekad zaplačem.

Bude mi teško oko srca.

Kao da sam kamen zavezao.

I onda se dobro isplačem.

Mati kaže da iste oči imamo.

Ali, ja znam da nemamo – jer moje su oči suzama za tobom ugašene.

Moje su oči, babuka moj, mnogo tužnije.

Babo moj, vascijeli rat, i dan danas te iščekujemo, da se onako gord i visok, kao stijena, na vratima pojaviš. Da cijeloj mahali uzdah na usne izmamiš.

I da ti se bacim u zagrljaj.

I da skupa samo jednom odemo na utakmicu i gledamo kako Ali Dei zabija u devedesetoj za pobjedu.

I da skupa navijamo.

I da se životu radujemo.

Ali, i dalje smo dobre volje. Mati često kaže:
„Ne brini se, Mehdi sine, bit će bolje! Jer tvoj je babo šehid – a šehidi nikada ne umiru!“

Babuka, požuri – da ti ja ne umrem dok ne dođeš, jer ja nisam šehid kao ti.

Plakati se sad ne smije, jer kao odrastao sam čovjek.

Ali mi niko ne može zabraniti da vrisnem iz sveg srca i da kažem:

„Babo, babuka moj voljeni, voli te tvoj sin!“

Kažu, da nisi jedini otišao u Bosnu po slatkiš. I druge su žene svoje muževe spakovale na taj put.

Ali ja sam ponosan na tebe. Jer, otišao si, babuka, tuđoj djeci dijeliti slatkiše, i pokazao si da su ti i druga djeca važna?! Jer mnoge babe ne gledaju ni svoju, a kamoli tuđu djecu.

Babuka moj, eh da je još takvih očeva...

Našao sam i onaj tvoj dnevnik – i krišom ga čitam. Kako si lijepo pisao. I mislio. Čuj, ni po čemu se muslimanski narodi ne bi trebali odvajati. I da su sinovi Ademovi dijelovi istoga tijela – kada se jedan razboli, ni drugi nemaju mira.

Kroz tvoje sam stihove islam srcem prihvatio.

Kako bih volio da me na namaz povedeš.

Da skupa skrušeni pred Gospodarom stojimo.

I za dobro drugih skupa da molimo.

Ali, i to će ubrzo doći – i donijet ćeš mi najveći slatkiš i najljepši osmijeh!

Jer ti si najbolji babo na svijetu.

Samo da znaš, babuka moj lijepi, ispisao si svojom rukom ugovor, iskren, od srca, ugovor o prijateljstvu između naroda Irana i Bosne i Hercegovine.

Ti si nas, babo, napustio, ali mi te i dalje čekamo!

Jer ti i dalje, babuka, živiš u srcima našim...

P.S. „Perzijsko-bosanski koledž sa internatom“ je, u čast šehida Resula, kao i svih šehida koji svoj život dadoše za našu domovinu, organizirao prekrasan program.

Da se ne zaboravi!

Da se ne ponovi!

Da znamo da su i oni živi, kao i mi!!!

Admir Džanko



Category: Značajni gosti | Views: 480 | Added by: pbkljesevo | Date:  | Comments (0)

« 1 2 3 4 5 6 7 8 »