| Godine lagano, potpuno nečujno, lete. I sve je dalje tren otkako sa nama nije otac naše domovine, stub naše kuće, ključ naše nezavisnosti, naš predsjednik, naš miljenik – rahmetli Alija Izetbegović. Sedamnast godina je otkako nosimo teško breme ostavljenog nam amaneta – da našu domovinu pučinom nepredvidiva dunjaluka jedrimo, da našu čeljad u svijetlu budućnost izvedemo. A sjećanje na našeg Predsjednika ne jenjava. Bajrak ljubavi, i ove godine, nosiše učenici „Perzijsko-bosanskog koledža sa internatom“, Osnovne škole „Đulistan“ i Predškolske ustanove „Behar“, jer je narod ovaj Predsjednik u srcu svome uvijek imao, jer su njemu sreća i dobro drugoga bili važniji od sopstvene sreće i dobra. Ostaje, Predsjedniče, svaka tvoja misao da nas, kono putokaz, vodi tminama dunjaluka, da nam svijetli pute. Predsjedniče, neka ti je vječni rahmet… |
